Izložbe
Festival u plakatima
Festival je oduvijek bio mjesto za poticaj, ponajprije veselja i kreativnosti. U mehanizam kojim su vladali odrasli a kojima se promišljao i otvarao prostor za djecu mnogi su ljudi kroz 60 proteklih godina ulagali svoje znanje, domišljatost i ljubav, svoju nervozu, dvojbe, predodžbe i vizije ne bi li ih djeca prepoznala i iz njih gradila osobne svjetove.
(Grozdana Cvitan, Festival za odrastanje u: 60. Međunarodni dječji festival: Šibenik postaje centar igre, mašte i smijeha https://arteist.hr/60-medunarodni-djecji-festival-sibenik-postaje-centar-igre-maste-i-smijeha/ 18. 6. 2020.)
O FESTIVALU
Festival djeteta Šibenik osnovan je 1958. godine kao „kazališno-poetska“ manifestacija namijenjena promicanju umjetničkog stvaralaštva za djecu zahvaljujući angažmanu nekoliko šibenskih entuzijasta čije su ideje naišle na plodno tlo u ključnim kulturnim i političkim krugovima u gradu Šibeniku, a potom i na višim razinama. Tijekom svoje povijesti u više navrata je mijenjao naziv i pravni status. Do 1966. godine Festival djeteta djelovao je kao samostalna ustanova, a tada se udružuje sa Centrom za kulturu. Godine 1965. Festival djeteta Šibenik postaje Jugoslavenski festival djeteta (JFD), a od 1991. godine nosi naziv Međunarodni dječji festival Šibenik – Hrvatska (MDF).
Od 1958. godine do danas festival je preskočio tek nekoliko godina i to u samom početku kada je dogovor bio da se održava svake druge godine. Već od 1963. tradicionalno se održava svake godine kroz 14 dana tijekom mjeseca lipnja i srpnja.
Na prvom Festivalu nastupilo je šest izvođačkih grupa koje su izvodile glazbene, plesne, dramske i lutkarske programe, a već 1963. godine i prvi gosti iz inozemstva i to poljsko kazalište lutaka „Arlekin“ iz Lodza. Na 8. festivalu 1968. godine sudjeluje čak 10 stranih izvođača.
Do danas su na festivalskim pozornicama sudjelovali izvođači sa svih kontinenata (Alžir, Angola, Argentina, Australija, Austrija, Belgija, Brazil, Bugarska, Cipar, Čehoslovačka, Čile, Danska, Koreja, Egipat, Finska, Francuska, Gana, Grčka, Indija, Irak, Italija, Izrael, Japan, Kanada, Kina, Luksemburg, Mađarska, Meksiko, Nizozemska, Norveška, Palestina, Poljska, Portugal, Rumunjska, SAD, Senegal, Sirija, Njemačka, Rusija, Armenija, Estonija, Škotska, Španjolska, Švedska, Turska, Zimbabve).
Umjetnički krugovi u svijetu brzo su prepoznali važnost ove manifestacije pa su svjetske organizacije posvećene dječjem stvaralaštvu, poput UNIMA-e (Union Internationale des Marionnettes) na 8. Festivalu ili ASSITEJ-a (Association internationale du theatre pour l’enfance et la jeunesse) na 9. Festivalu, šibenski festival nerijetko izabirale za domaćina svojih zasjedanja. O važnosti šibenskog festivala na međunarodnoj sceni možda najbolje svjedoči pokroviteljstvo UNESCO-a nad 19. Festivalom 1979. godine u vrijeme obilježavanja Međunarodne godine djeteta.
Josephin Baker i Petar Ustinov vjerojatno su najzvučnija svjetska imena koja su obilježila svečana otvaranja, no na tisuće je stranih i domaćih, „malih“ i „velikih“ izvođača, koji su nastupali na šibenskim pozornicama, kao i mnoštvo umjetnika, pedagoga i psihologa koji su ostavili trajne tragove na seminarima i simpozijima posvećenima djeci i dječjem stvaralaštvu.
Draženka Požar-Perković, Sumarni inventar fonda HR-DAŠI-102 Međunarodni dječji festival Šibenik (1958. – 2015.)
FESTIVAL U PLAKATIMA
Kao poseban oblik vizualne komunikacije „plakat je istodobno i umjetničko djelo, predmet estetskih prosudbi, meta kolekcionara i obični reklamni medij. On komunicira s dvama prostorno i vremenski razdvojenim ambijentima: s društvom za koje je proizveden i kojemu je izložen, prenoseći mu aktualne, ali kratkotrajne informacije (u tom je ambijentu plakat oglasni medij), te s društvom koje nastoji otkriti njegova značenja, koje ga povijesno, umjetnički i tehnološki stavlja u određeni kontekst, a koje se s njim nije susrelo u izvornom okružju u kojemu je bio izložen (taj ambijent percipira plakat kao umjetničko djelo).“ (Z. Velagić – M. Gracek, Od plakata do plakatiranja: komuniciranje plakatima u Osijeku u prvim desetljećima 20 stoljeća, Libellarium, I, 2 (2008), 181-202.)
Najavni plakati šibenskog festivala djeteta o samog početka 1958. godine istovremeno su i umjetnička djela i reklamni mediji. Plakate su osmišljavali priznati slikari, kipari, grafičari, ilustratori, crtači stripova, karikaturisti, scenografi, arhitekti, kostimografi i grafički dizajneri. Autori su mahom bili vezani za aktualne festivale bilo kao izravni sudionici ili vanjski suradnici. Značajan dio plakata iz sedamdesetih godina i sredine osamdesetih napravili su predstavnici Zagrebačke škole crtanog filma. Koncept odabira pojedinačnih autorskih djela za najavne plakate načelno je napušten početkom novog tisućljeća pa se uz ostvarenja priznatih umjetnika kao predlošci za oblikovanje plakata uzimaju dječji radovi proizašli iz festivalskih likovnih radionica.